Četvrtak, Prosinac 14, 2017
Prijava

Prijava

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Molitveni susreti 2013/2014

  • Petak, 25 Siječanj 2013 00:00
  • Napisao/la  Uredništvo

Dragi članovi i prijatelji molitvene zajednice i udruge Bl. Alojzije Stepinac!

U priloženom dokumentu se nalazi program naše molitvene zajednice za 2013/2014. godinu. Uistinu se radujemo da ćemo kroz ovu godinu i dalje raditi na sebi prebirući po svim navedenim stavkama našeg programa. Kako smo se u godini vjere s posebnom pozornošću dotakli temelja naše vjere prolazeći kroz KKC, što je bilo vrlo plodonosno, tako i ove godine nastavljamo dalje, iščitavajući KKC sa posebnim osvrtom na Božje zapovijedi i Svete sakramente.

Kao pripremu za naše molitvene susrete donosimo razmišljanja o poniznosti sv. Franje Saleškog

Mnogi neće, niti se usuđuju da misle i promatraju posebne milosti, što im je Bog dao, jer se boje da se ne bi previše uzoholili. Ljuto se varaju. Pravo kaže veliki anđeoski naučitelj da je najpreči put do ljubavi Božje promatranje dobročinstava njegovih…

Kako u tančine pretresamo svoje grijehe, pretresimo potanko i njegove milosti. Ne treba se bojati, da ćemo se nadimati zbog onoga što je učinio u nama, samo ako nam je u pameti, da nije naše ono dobro, što je u nama. Naprotiv ćemo se poniziti, promotrimo li živo primljenje milosti, jer spoznavanje rađa priznanje. No ako nas promatrajući primljene Božje milosti počne uznemirivati kakva taština, prijeki je lijek, da pretresemo svoju nezahvalnost, svoje mane i nevolje…

Često puta govorimo da nismo ništa, da smo samo nevolja i izmet svijeta. No kako bismo se raspalili da nas ko zgrabi za riječ i pred svijetom nas nazove onako, kako sami sebe zovemo. Držimo se, kanda bismo htjeli biti zadnji i sjediti na zadnjem mjestu, ali samo zato da nas s većom čašću posade na prvo. Prava se poniznost ne prenavlja i ne govori o poniznosti…

Poslušaj me draga Filotea: ili naprosto ne govorimo o poniznosti ili zbilja osjećajmo ponizno, neka nam bude na srcu što je i na jeziku. Kad oborimo oči, ponizimo se i u srcu. Ne prenavljajmo se, kanda bismo rado bili zadnji, ako nam ne ide baš od srca.

Mnogi kažu da unuratnju molitvu prepuštaju savršenima, jer oni nisu vrijedni da je obavljaju. Drugi tvrde, da se ne usuđuju često pričešćivati jer se ne osjećaju dosta čisti. Neki se tobože boje da će osramotiti pobožnost, ako je se prihvate, jer su veliki slabići. Drugi se ustručavaju da upotrijebe svoj dar na službu Bogi i bližnjemu, pa vele da dobro poznaju svoju slabost, te se boje, uzrade li što dobro, da će se uzoholiti, posvijetle li drugoga, da će izgorjeti. Sve je to samo vještina i nekakava poniznost ne samo kriva već i zlobna kojom hoće čovjek da podmuklo i lukavo kudi Božje stvari ili barem hoće da pod plaštem poniznosti i ljubavi sakrije svoje samoljublje, mušice i lijenost.

Pročitano 3001 puta Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 10 Veljača 2014 20:45

Molitveni susreti - teme

Pronađite nas na facebooku