U drugom dijelu enciklike Humanae Vitae dotakli smo se glavne teme same enciklike, a to je nauka Crkve o dopuštenju korištenja neplodnih razdoblja ukoliko se porodi žele učiniti rjeđima iz opravdanih razloga. Iznad svega se naglašava koliko je zapravo velika razlika između korištenja neplodnih razdoblja i korištenja sredstava koja su izravno protivna plodnosti, pa makar ona imala i naizgled dobru namjeru.

Korištenjem neplodnih razdoblja bračni se partneri služe moći dobivenom od prirode, a uporabom sredstava priječe da se red rađanja odvija po svojim naravnim tokovima.

Posljednice uporabe nedopuštenih sredstava mogu biti jako negativne. U tom smislu Enciklika izdvaja mlade kao najranjiviju skupinu ljudi kojoj se ne smije pružiti sredstvo da krše moralni zakon. Posljedice su negativne i za muževe koji mogu zaboraviti poštovanje prema ženi i učiniti je svojim pukim oruđem koje služi njihovoj vlastitoj požudi umjesto da postupaju prema njoj kao družici koju treba okruživati poštovanjem i ljubavlju.

Ne bez razloga, Enckilika poziva javne vlasti da djeluju i da se ravnaju prema naravnim i božjim zakonima. Danas u Hrvatskoj vidimo koliko je važno da se javne vlasti ispravno odrede u svezi ovog pitanja. Javne vlasti iskorištavaju slabost današnjeg suvremenog čovjeka koji se usljed obiteljskih i društvenih teškoća koje proizlaze iz opsluživanja božanskog zakona brzo prepusti samovoljnom miješanju javnih vlasti u najosobnije i najpridržajnije područje bračne ljubavi.

Crkva naglašava da ona sama nije začetnica tih zakona pa ne može o njemu ni samovoljno odlučivati, ona je samo čuvarica i tumačiteljica, pa joj stoga nikada neće biti slobodno da proglasi dopuštenim ono što je protiv istinskog dobra čovjeka. Vrlo je bitno to shvatiti i prestati spočitavati Crkvi donošenje nekih, samo Crkvi znanih zakona i pravla. Zadatak Crkve je prije svega naučavati onako kako je naučavao naš Otkupitelj koji je neizmjerno ljubio čovjeka, shvaćao je njegovu slabost, ali je uvijek bio oštar prema čovjekovom padu – grijehu.

Korištenjem neplodnih razdoblja čovjek se na neki način upušta u askezu (stegu) koja nikako ne šteti bračnoj ljubavi, nego joj štoviše daje višu ljudsku vrijednost. Traži napor, ali bračni drugovi tako razvijaju svoje osobe i obogaćuju se duhovnim vrednotama koje donose plodove vedrine i mira i olakšavaju rješavanje drugih teškoća (odgon sebičnosti (neprijatelja prave ljubavi), pažnja prema bračnom drugu i produbljenje osjećaja odgovornosti).

U zadnjem dijelu Enciklike Crkva daje pastoralne smjernice bračnim drugovima, znanstvenicima, liječnicima, javnim vlastima, svećenicima i biskupima. S različitih aspekata ljudskog djelovanja na društvo od svih njih se traži ponizna odlučnost, ustrajnost i strpljivost u tumačenju ove nauke vođene moralnim i božim zakonom.

O ovom pitanju je važno govoriti istim jezikom, jasno i ponizno, ali odlučno. Molitva i priziv Duha Svetoga kao i predanje Bogu su oni temelji bez kojih se ova Kristova nauka ne može niti propovijedati, a kamoli živjeti.

Progledajte našu prezentaciju.