Nedjelja, Prosinac 17, 2017
Prijava

Prijava

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Oholost-vodilja grijeha

  • Četvrtak, 22 Svibanj 2014 00:00
  • Napisao/la  Anela Todorić

Definicija oholosti je vrlo jednostavna. Hvalu joj daje svaka rečenica koja počinje sa Ja...Ona je vodilja grijeha i svi koji žele, lako se pronađu u njoj. Ohol čovjek ne zna da se ona krije u  žrtvi koju trpi za nekoga, samo da bi dokazao koliko je važan i vrijedan naspram te „lijenčine“za koju trpi.  Ova vrsta je naizražajnija u braku kada netko od partnera preuzme sve poslove na sebe samo da bi okrivio ovog drugog za lijenost. Ohola čovjeka ne vesele ljudi kojima daje, nego ga veseli vlastita velikodušnost. Takav čovjek ne vidi talente u drugima, ne dopušta nikom da bude ispred njega, naročito se nadima kad čini dobra djela.
U narodu postoji jedan popularan izraz za ponizna čovjeka "Najgori za sebe". To bi značilo da onaj koji se daje i koji ljubi, radi loše sebi. Ako taj naizgled bezazleni izraz počneš upotrebljavati, lako se uvjeriš da bi ljudima trebalo činiti, ni manje više već točno onoliko koliko ti misliš da dobivaš od njih. Kakvom god mjerom mjerili, uvijek nekako ispadne da puno manje dobivamo nego što dajemo. Sve što nudimo preko toga  je žrtva, a ako smo žrtve onda smo najgori za sebe, sami sebi jadni i jadikovku pokušavamo pozlatiti. Eto nas opet do oholosti. Oholost je kad umislimo da smo bolji od nekoga, pa ako ne možemo biti ispred njega nikako, ogovaranjem ga unazadimo bez velike muke. Oholost je podmuklo hvatanje prvog mjesta. U nadutom i podmulkom srcu Boga nema. Nemalo puta smo se vjerojatno svi  iznenadili, koliko poniznog čovjeka uzoholi kad ga netko pohvali zbog nekog talenta kojeg ima. Svi, ali baš svi padnemo kad tad na tom ispitu, a onda treba proći duži put od prihvaćanja grijeha do poniznosti čak i kod najponiznijih. Zato vrijedi pravilo "niti kudi, niti hvali". Ako ogovaranjem nekoga činimo zlo, jednako zlo činimo i kad ga hvalom uzdižemo iznad onoga što je, samo čovjek. Jer sve njegovo dobro je od Boga, hvaleći ono ljudsko, sudjelujemo u razvijanju grijeha oholosti. Oholost je često razlog rastavi braka. Nalazimo je u prkosu i ponosu. Ponos nije prijatelj ljubavi jer ne zna za oprost, ni u opraštanju, ni u traženju oprosta. Kad prkosimo, hranimo svoje ja i jačamo ga u svojoj oholosti.  Bog je sastavio, ne dvoje istih, nego dvoje različitih ljudi u braku, i jedno od njih je sigurno manje prkosno, a jedno je manje ponosno. Kad bi zapostavili na trenutak svoje vrline, da smo uvijek u pravu i bolji od drugog i  malo više razmišljali o svojim manama, shvatili bi da je jednog od nas dvoje odredio da sve pokriva i svemu se raduje, a drugog da sve podnosi i ne traži svoje. Ponos često stanuje u srdžbi, a sve što je u srdžbi zatvoreno je za ljubav. Čovjek u srdžbi nije sposoban za ništa, kao za veličanje sebe. Stoga, oholost ne možemo staviti u okvir jedne definicije. Jako je snalažljiva, krije se u djelima za koja mislimo da su ljubav, pa ih  ponavljamo svakodnevno. Ljubav sve podnosi, oholost sve mrzi i nikad ne ide sama, vjerne pratilje su joj srditost i zavist.
Ne potražimo li je u sebi, zauvijek će se nastaniti, a ako se to dogodi ostajemo sami, osvojeni  i zarobljeni. Da nam se to ne dogodi odvojimo djelić večeri, barem pola sata za unutarnju molitvu s Bogom kako bi valjano napravili ispit savijesti i otkrili gdje se nastanila u nama.

"Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme"

Dopustimo Bogu da nas popravlja iznutra. Ono što je trulo Bogu je gadljivo. Odbacimo oholost, sačuvajmo ono svoje Ja skromno u poniznosti.

Božji blagoslov svima

Pročitano 7183 puta Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 22 Svibanj 2014 12:33

Pronađite nas na facebooku