Nedjelja, Prosinac 17, 2017
Prijava

Prijava

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Petrove suze i dar ufanja

  • Petak, 30 Svibanj 2014 00:00
  • Napisao/la  uredništvo

Duh Sveti nas uvijek ne obogaćuje, katkad nas i osiromašuje. ne otvara uvijek vidokruge i srce, katkada nas vodi kroz uska vrata...To će Petar najjače iskusiti u najgorem trenutku svoga života, u trenutku izdaje. Tako će njegova izdaja, zahvaljujući Božanskom milosrđu, postati prigoda za duboki izljev Duha Svetoga koji će se iskazati kroz Petrove suze. To su suze u kojima će Petar, glava apostola osjetiti svoju bijedu, sav svoj grijeh, i u kojima će primiti nadu u oproštenje. Petrova je izdaja za njega bio strahovit pad. Samo nekoliko sati ranije tvrdio je pred svima da će Isusa slijediti sve do zatvora, pa čak i u smrti. Bio je glava apostola; kao takav, bio je svjestan svoje posebne dužnosti da vodi skupinu, da svima dadne dobar primjer. Isus ga je izabrao zbog toga i sigurno nije pogriješio u svom izboru! Petar se svim srcem predao svojem poslanju koje je shvatio na ovaj način. A eto, lijepe izjave i smisao koji je Petar davao svojoj odgovornosti ruše se u jednom jedinom trenutku. Dovoljno je da mu jedna mala sluškinja u dvoru velikog svećenika postavi pitanje: "Zar nisi i ti učenik ovoga čovjeka?" Triput za redom Petar će izdati svog Učitelja zaklinjući se da nema s njim nikakve veze...Koji strmoglavi pad! Prvi je postao posljednji! Ali Duh Sveti koji je Otac sirota, poslužit će se ovim bijednim padom da bi iznova u dubini dodirnuo srce Apostola: Petar susreće Isusov pogled i u tom pogledu shvaća svu strahotu svoje izdaje, vidi svu svoju bijedu, ali istodobno razumije da nije osuđen, da je ljubljen nježnije nego ikad, i da za njega postoji prostor dizanja i spasenja. I Petar se zatrese od plača, i u tim suzama je njegovo srce već očišćeno. Petrova sreća je da je prihvatio Isusov pogled...Zašto si ti Juda bježao od tog pogleda, zašto si se tako dao zatvoriti u beznađe? I za tebe je sve do zadnjeg trenutka postojala nada u spas i u praštanje! Tvoj grijeh nije bio gori od Petrova...

U tom Učiteljevu pogledu Petar je doživio izljev Duha Svetoga. To je jedan od onih bolnih izljeva koji nas osiromašuju, koji nas radikalno ogoljuju, ali koji se na kraju krajeva pokazuju beskrajno korisnima jer čojeku pokazuju njegovu nemoć, njegovu radikalnu bijedu, njegovu apsolutnu ništavost, i prisiljavaju ga da se odsada pa unaprijed više ne oslanja na svoje vlastite snage, svoje navodne kvalitete i kreposti koje misli da ima, nego da računa samo na Božansko milosrđe i vjernost, ulazeći tako u istinsku slobodu. Možemo reći da je u trenutku izdaje Petar izgubio sve kreposti koje je prije živio i koje je mislio da ima: gorljivost, vjernost Učitelju, hrabrost. Sve se razletjelo u samo nekoliko sekundi. Nakon izdaje, Petar je po prvi puta u životu počeo živjeti jednu drugu krepost koju prije nije poznavao: krepost ufanja. Dokle god se čovjek oslanja na samog sebe, na svoje snage, dok ne postane radikalno siromašan, ne može doista živjeti ufanje. Ufanje je krepost koju živi onaj koji zna da je beskrajno slab i krhak, koji se uopće ne oslanja na samoga sebe nego čvrsto računa s Bogom, koji sve očekuje od Boga i samo od Njega, i to s beskrajnim povjerenjem.

o. Jacques Philippe (preuzeto iz knjige Unutarnja sloboda)

Pročitano 1403 puta Poslijednja izmjena dana Petak, 30 Svibanj 2014 14:03
Više u ovoj kategoriji: Bog me sanja! »

Riječ o Riječi

Duhovnost

Pronađite nas na facebooku