Nedjelja, Prosinac 17, 2017
Prijava

Prijava

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Srijeda, 27. svibnja - Svagdan

  • Srijeda, 27 Svibanj 2015 00:00
  • Napisao/la  Prevela: Ana Ćurković

Prvo čitanje:

Sir 36,1-1.4-5a.10-17

Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta,
i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode!
Da poznaju kao što znamo i mi
da nema Boga osim tebe, Gospode.

Obnovi znake i ponovi čudesa,

Okupi sva plemena Jakovljeva,
vrati im baštinu kao na početku.
Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim,
Izraelu, kojega si učinio prvencem svojim.
Smiluj se svetom gradu svojem,
Jeruzalemu, prebivalištu svome.
Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu
i svetište svoje slavom svojom.
Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima,
ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime.
Nagradi one koji se u te uzdaju,
da se proroci tvoji pokažu istiniti.
Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih
prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.
I da spoznaju svi na zemlji
da si ti Gospod, vječni Bog.

 

Psalam:

Ps 79,8-9.11-11.13-13

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

 

Evanđelje:

Mk 10,32-45

Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.« I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

 

Riječ o Riječi:

Danas Gospodin traži učenike, nasljedovatelje, prijatelje, poput onog vinogradara koji je svakog jutra izlazio na trg tražiti radnike za svoj vinograd. Njegov poziv je univerzalan. Riječ je o zadivljujućoj ponudi! Gospodin nam daje svoje povjerenje.No postavlja nam jedan uvjet kako bismo bili njegovi učenici - uvjet koji nas može obeshrabriti: moramo ostaviti »kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja poradi mene i poradi evanđelja (Mk 10,29).« 
 
Nema druge strane novčića? Nema nagrade? Hoće li to donijeti kakvu korist? Petar, u ima apostola, podsjeća Učitelja: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.«(Mk 10,28) kao da hoće reći: A što ćemo mi dobiti s time? 
 
Gospodinovo obećanje je velikodušno:»stostruko: sada, u ovom vremenu (...) i u budućem vijeku život vječni. « Njegovoj velikodušnosti nema premca. No nadodaje: »S progonstvima«. Isus je realist i ne želi nas zavaravati. To što smo njegovi učenici, ako to uistinu i jesmo, donijet će nam poteškoće, probleme.  Isus, međutim, progonstva i poteškoće smatra nagradom, jer nam pomažu  u našem osobnom rastu, znademo li ih prihvatiti i živjeti kao priliku da postanemo zreliji i  odgovorniji. Bilo koji čin žrtve čini nas sličnijim Isusu koji nas je svojom smrću na Križu spasio. 
 
Još uvijek stignemo sagledati naš život i više se približiti Isusu Kristu. Današnje vrijeme kao i svako vrijeme, dopuštaju nam da  - preko molitve i sakramenata - provjerimo nalazimo li se i mi među učenicima koje On traži, a vidjet ćemo također kakav mora biti naš odgovor na taj poziv. Uz radikalne odgovore (poput odgovora apostola) postoje drugi. Za mnoge, ostaviti » kuću, braću, sestre, majku, oca...« značit će ostaviti sve ono što nas sprječeva da živimo u dubokom prijateljstvom s Isusom Kristom, te shodno tome budemo njegovi svjedoci pred svijetom. A to je nužno potrebno, ne čini li ti se? 
 
Izvor: evangeli.net
 
Pročitano 1252 puta Poslijednja izmjena dana Srijeda, 27 Svibanj 2015 11:42

Riječ o Riječi

Pronađite nas na facebooku